SEMrush certifikat
Skupina pisaca, uključujući dobitnika Pulitzerove nagrade Johna Carreyroua, tuži šest AI tvrtki – Anthropic, OpenAI, Google, Metu, xAI i Perplexity. Razlog je treniranje modela na piratiziranim knjigama. Za tvrtke koje koriste AI alate to znači da porijeklo podataka postaje poslovni, ne samo pravni rizik.
Što se točno dogodilo
Carreyrou i petero drugih autora podnijeli su tužbu pred saveznim sudom za Sjeverni okrug Kalifornije. Tuže šest AI tvrtki odjednom. Optužuju ih da su knjige preuzimali sa shadow library servisa poput LibGen-a, Z-Library-ja i OceanofPDF-a. Te su knjige, tvrde, potom više puta kopirane tijekom treniranja modela. U tužbi se to opisuje kao „namjerna krađa”, jača formulacija od one korištene u ranijim parnicama iz 2023. i 2024. godine. Tužba dolazi samo nekoliko mjeseci nakon što je Anthropic pristao platiti 1,5 milijardi dolara za sličnu nagodbu, o čemu više u sljedećem poglavlju.
Ključna razlika u odnosu na raniju grupu autora je jasna. Carreyrou i njegove kolege svjesno su se isključili iz postojeće nagodbe s Anthropicom. Smatrali su da ponuđeni iznos ne odgovara razmjeru korištenja njihovih djela. Zato su odlučili tražiti više kroz novu, samostalnu tužbu.
Zašto su odbili nagodbu od 1,5 milijardi dolara
Anthropic je u rujnu 2025. pristao platiti 1,5 milijardi dolara autorima čije su knjige korištene za treniranje Claudea. Riječ je o najvećoj nagodbi zbog kršenja autorskih prava u povijesti američkog pravosuđa. Iznos se odnosi na otprilike 500.000 knjiga. Po jednostavnom računu to ispada tek nekoliko tisuća dolara po naslovu. Za pojedinog autora to zna biti sitniš, posebno kad se usporedi s tim koliko je njegovo djelo doprinijelo modelu koji tvrtki danas donosi prihod od desetke milijardi dolara.
Sudac koji je vodio taj slučaj presudio je nešto važno. Treniranje AI modela na legalno nabavljenim knjigama obuhvaćeno je doktrinom „fair use”, odnosno poštene uporabe. Problem nije bio sam proces treniranja. Problem je bio način nabave – preuzimanje piratiziranih kopija umjesto kupnje. Nova tužba cilja upravo na to i širi krug optuženih tvrtki s jedne na šest.
Pregled najvećih slučajeva protiv AI tvrtki
Ovo nije izoliran slučaj. Vrijedi ga staviti u kontekst nekoliko paralelnih parnica koje se vode protiv velikih AI tvrtki. Razlike u ishodima pokazuju da sudovi još traže jasnu liniju, onu između treniranja modela i krađe sadržaja.
| Tvrtka | Status tužbe | Ključni detalj |
|---|---|---|
| Anthropic | Nagodba pravomoćna | 1,5 mlrd USD, oko 500.000 knjiga |
| OpenAI | Više paralelnih tužbi u tijeku | Među tužiteljima i New York Times |
| Google, Meta, xAI, Perplexity | Nova tužba Carreyroua i drugih | Optužba za preuzimanje s shadow library servisa |
Obrazac koji se ponavlja je jasan. Tvrtke koje su kupile ili licencirale podatke prolaze bolje na sudu. Tvrtke koje su podatke preuzele sa stranica za piratsku razmjenu sadržaja prolaze lošije. Ta razlika će u sljedećih nekoliko godina oblikovati cijelu industriju AI alata.
Što to znači za tvrtke koje koriste AI alate
Klijenti nas sve češće pitaju moraju li brinuti o porijeklu podataka iza alata koje koriste. Mislimo na pisanje sadržaja, generiranje slika ili automatizaciju. Kratki odgovor je da izravna pravna odgovornost za treniranje modela ostaje na AI tvrtki, ne na korisniku koji plaća pretplatu. Ono što korisnik nosi je reputacijski i poslovni rizik. Taj rizik raste ako se alat koji koristi nađe u sljedećem krugu tužbi ili regulatornih istraga.
Mi u agenciji to gledamo ovako: nije pitanje hoće li se AI alati koristiti u poslovanju, nego koji alati i na temelju čega su trenirani. Kod klijenata s kojima radimo najčešći problem nije sam alat. Problem je nedostatak jasne politike o tome koji se AI alati uopće koriste u timu i za što. Praksa pokazuje da tvrtke koje unaprijed definiraju pravila rjeđe završe u škripcu – koji alat, za koji tip sadržaja, s kojom provjerom prije objave. Takve smo situacije kod klijenata vidjeli više puta: brza promjena alata na kraju uvijek košta više nego unaprijed postavljena politika.
Za hrvatske webshopove i tvrtke koje objavljuju sadržaj preko AI alata ovo se spaja s već postojećim obvezama. Riječ je o obvezi označavanja AI generiranog sadržaja prema AI Actu. Tu je i širi set obveza koje AI Act nosi za poduzetnike s chatbotom ili AI alatom na webu. Pravni rizik oko porijekla podataka i obveza transparentnosti prema krajnjim korisnicima sve se više isprepleću.
Hoće li ovo poskupiti AI alate
Dugoročno, vrlo vjerojatno hoće. Kad tvrtka mora platiti milijarde dolara za nagodbu, taj trošak se negdje mora pokriti. Isto vrijedi i za ulaganje u licenciranje legalnih baza podataka. Logično mjesto za taj trošak je pretplata ili cijena API pozivâ. To ne znači da treba paničariti oko trenutnih alata. Znači samo da vrijedi pratiti politike pružatelja usluga, posebno onih koji još nisu transparentni oko porijekla podataka za treniranje.
Anthropic je nakon nagodbe najavio da će uništiti skupove podataka koji su sadržavali piratizirani materijal. Slični potezi mogli bi postati standard u industriji. To bi se dogodilo i bez izravne sudske presude, jednostavno kao način da se smanji izloženost budućim tužbama. Male promjene u politikama pružatelja znaju imati veliki učinak na to koji se alat smatra sigurnim izborom za poslovnu upotrebu.
Ako razmišljate o tome kako AI uklopiti u sadržajnu strategiju vaše tvrtke na način koji neće trebati mijenjati za godinu dana, javite nam se za besplatnu konzultaciju. Prolazimo zajedno kroz to koje alate koristite, na koji sadržaj ih primjenjujete i gdje je smisleno postaviti granicu, sve preko kontakt stranice. Više o AI-u i poslovanju redovito pišemo u našoj bazi znanja.
Pitanja koja se često postavljaju
Mogu li i ja kao vlasnik webshopa biti tužen jer koristim ChatGPT ili Claude?
Ne na temelju ovih tužbi. One se odnose na same AI tvrtke i način na koji su nabavile podatke za treniranje. Ne odnose se na korisnike koji plaćaju pretplatu i generiraju sadržaj unutar uvjeta korištenja alata.
Je li sadržaj koji generira AI zaštićen autorskim pravom u Hrvatskoj?
Djelomično i nejasno. Hrvatsko i europsko autorsko pravo vežu se uz ljudski kreativni doprinos. Čisto AI-generirani tekst bez uredničke intervencije teže uživa zaštitu u istom obliku kao ljudski rad.
Vrijedi li američka doktrina „fair use” i u Europskoj uniji?
Ne izravno. EU nema identičan koncept. Autorsko pravo u Uniji je restriktivnije prema iznimkama za rudarenje teksta i podataka, posebno kad nositelj prava izričito zadrži to pravo.
Trebam li prestati koristiti Claude ili ChatGPT dok se tužbe ne riješe?
Ne nužno. Riječ je o parnicama koje se mogu vući godinama. Dosadašnja praksa pokazuje da tvrtke nastavljaju poslovati i mijenjati politike usput, pa vrijedi pratiti razvoj, a ne nužno odmah mijenjati alat.
Postoje li AI alati koji su sigurniji s pravne strane?
Alati tvrtki koje javno objavljuju da licenciraju podatke nose manji rizik. Isto vrijedi za alate koji koriste isključivo vlastite ili ugovorene izvore. Rizik je veći kod alata bez transparentne politike o podrijetlu podataka za treniranje.
Izvori
Naslovna slika: KATRIN BOLOVTSOVA / Pexels
